Šta radim? Pa, u takvim situacijama ne postoji ništa što bi moglo da mi makar malo popravi raspoloženje. Kada je već tako, onda teram u kontru - još više se izbedačim. Zabijem se u jedan kutak svoje sobe, pustim što depresivniju muziku, ispušim paklu-dve cigara za noć i razvalim se od alkohola. Sledećeg dana kada se probudim više i ne znam zbog čega sam se ubedačio.
Pa, da krenemo...
Pa, da krenemo...