Thread Rating:
  • 0 Vote(s) - 0 Average
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
GOSTOVANJA PO BIVSOJ YU-veteranske price
#11
SPARTAK – CRVENA ZVEZDA 1-1 1986 godine. Evo I novinskog izvestaja.


Posle utakmice SPARTAK – C.ZVEZDA

N A V IJ A C I, I PA K, D I V LJ A L I

SUBOTICA,19 – Ovde je kasno sinoc potvrdjeno da je pruzni radnik Istvan Cernjei, koji se nalazio na radnom mestu kod strazare broj 81, preksinoc zadobio teske povrede po telu I prelom leve ruke. Njega su, kako smo obavesteni, zasuli pivskim bocama navijaci Crvene Zvezde koji su se vracali u Beograd nocnim vozom.Istvan Cernjei odmah je prebacen u bolnicu gde se jos uvek nalazi. Pre ovog dogadjaja Zvezdini navijaci, a bilo ih je oko 500 do 600, pokusali su posle utakmice da se masovno okupaju u gradsoj fontani u cemu su ih sprecili radnici MSUP-a. U subotickom SUP-u isticu da su uhapsena I trojica navijaca, koji su kamenicama ispratili Zvezdine igrace. Istina, niko nije povredjen, ali navijaci Spartaka bice prekrsajno kaznjeni. Recimo da navijaci oba tima, a bilo ih je na gradskom stadionu preko 25.000, nisu pravili nikakve ekscese tokom utakmice I korektno su navijali za svoje ljubimce. Dogadjaji posle utakmice iznenadili su I ogorcili ljubitelje sporta jer se ne pamti kada se nesto slicno dogodilo posle fudbalske predstave u Subotici.
Reply
#12
Evo izvestaja sa naseg gostovanja u Splitu 1989 godine.

HAJDUK – C.ZVEZDA 2-1 pred 40.000 gledalaca.

Na ovo gostovanje u Split posli smo svi organizovano, uz nekoliko odrzanih sastanaka, tako da je bilo sve dogovoreno I dobro organizovano. Putovali smo svi preko ferijalca (sa ferijalnim knjizicama grupno).Skupljali smo se polako na stajgi I stadionu, a pred sam polazak vozom Beograd-Split u 20,30 casova, bilo nas je blizu 500. Putovalo se dugo, a u vozu je bio pravi haos od guzve, jer je jos trajala turisticka sezona, tako da se kroz hodnike nije moglo prolaziti. Kolika je bila guzva svi smo skoro na jednoj nozi stajali, ali nas to nije omelo da se salimo I prepricavamo dogadjaje sa ranijih utakmica itd, itd… Medju nama u vozu je bilo I par Grobara. Ujutu smo stigli u Knin gde je vladala prava festa povodom naseg dolaska. Svi smo klicali Zvezdi I Srbiji. Dogovor je bio da se u Kninu malo odmorimo pa onda nekim sledecim vozom krenemo ka Splitu. Medjutim I pored velikog umora, resili smo da odmah krenemo u Split ne bi li se obracunali sa Torcidom. Kada smo se vec priblizili Splitu to jest na jednoj stanici periferije, kada je voz polako krenuo sa nje I odmakao jedno stotinak metara, iza jednog teretnog voza, pocese da lete kamenice ali nije bilo nista strasno jer kamenice nisu bile velike. Pri tome ni jedno staklo nije puklo, niti je neko bio povredjen. Mi smo odmah ukocili voz, ne bi li ih uhvatili, ali su se oni razbezali. Usput pri svakoj stanici smo im jebali sve od reda, a I zadnji vagon je bio u plamenu, I sav ispisan Srpskim I ostali parolama vezanim za Hrvate. Kada smo stigli u Split, izasli smo iz voza sa pesmom Djurdjevdan, a cekao nas je jedan odred milicije prilikom cega su nas snimali kamerom. Tamo na ulici su bili I clanovi Torcide sa kojima smo se malo prepucavali. Mi smo hteli da idemo pesaka do stadiona, ali nas je murija potrpala u autobuse. Busevi su polako krenuli, a bili smo u dva prepuna duplaka. Izasli smo na ulicu uz solidnu pratnju murije, ali se samo cekalo kada ce nesto izbiti. Kada smo vec stigli ispred rive, pocese da bacaju kamenice na nas. U tom momentu na prednja vrata istrcava Crvko a odmah zanjim I Ciga koji mu je pritrcao u pomoc jer je posle jednog udarca od strane Torcidasa pao na plocnik. Inace Crvko je bio pijan kao zemlja. Svi ostali smo bili zarobljeni u autobusu. Dosta murijasa je stajalo na troje autobuskih vrata, ne dajuci nam da izadjemo napolje, tako da je pocelo razbijanje prozora rukama I nogama I za kratko vreme ti mi iskocismo na plocnik ulice, dok je autobus bio komplet demoliran. Onaj prvi nas autobus je odveden u nepoznatom pravcu, dok smo mi iz ovog, gde je bila vecinom prva ekipa, izasli kroz razbijene prozore na ulicu I zapoceli tucu, I svi smo pobesneli, jer je Crvko lezao na plocniku. Torcida I gradjani Splita su se izmicali, jer su uvideli da smo nacisto poludeli. Inace iz obliznjih restorana su cak I kelneri izlazili da se biju. Uz veliku molbu splitske policije, usli smo u demolirani bus I polako posli, mada smo I u tom slucaju hteli da krenemo ulicom pesaka. Kada smo malo odmakli od rive, Torcida je ponovo pocela da baca kamenje na nas. Izleteli smo svi iz busa, a oni kroz neki parkic svi pobegose, tako da vise nisu isli za nama. Usput su nas neki Englezi slikali, a ostali turisti I lokalni gradjani su nas posmatrali sa velikim cudjenjem. Na kraju stizemo u veliki sljakani krug splitskog SUP-a, do naseg prebacivanja na stadion. Bila je velika vrucina, a mi I zedni I gladni. Sedeli smo u demoliranom busu I ispred njega, a sto se busa tice, on je bio bez skoro I jednog prozora, mozda jedan,dva citava. Autobus je skroz demoliran, a samo pre par sati je bio glanc nov. Naculi smo tu od murijasa da je onaj drugi bus sa nasim navijacima, izolovan u nekom kaficu Popaj. Tu ispred glavnog SUP-a gde smo mi bili svasta se desavalo. Ovi iz Torcide su celo vreme kruzili oko nas, sa kolima, motorima ili nas sa vece udaljenosti pomatrala, jer je murija sve u blizini rasteravala. Murija je pokusavala I da nas hapsi pa je dolazila u situaciju, da im neki od nasih prete da ce se iseci ziletima po venama u slucaju da im murijasi pridju. Murijasi su im prisli, a ovi su se isekli po venama, tako da su zavrsili na klinici. Murija je inace bila u velikom strahu da opet ne nacinimo neki belaj, jer su uvideli da smo skroz sasavi I slozni pod parolom: SVI ZA JEDNOG, JEDAN ZA SVE. Zezali smo se tu na sljaci I provocirali ove iz Torcide. Zahtevali smo od murije da nam ispune razne zahteve. Trazili smo da jedemo, pijemo vode, da nas puste da idemo u grad, da idemo sami na stadion I razne druge stvari. U jednom momentu je nas dosta posedalo u onaj izlupani autobus, a Celzi je seo za volan, otkocio autobus I krenuli smo na leru. Namera nam je bila da ga upalimo, pa da zbrisemo ali je sporo isao na leru, pa je murija brzo intervenisala I sve nas izbacila iz autobusa. Murijasi su odmah poceli da prave plan kako da nas se sto pre otkace sa tog platoa I prebace na stadion. Na nase insistiranje da idemo pesaka na stadion nisu hteli ni da cuju, pa su napravili plan, da nas u grupama prebace u maricama. Poredjali su nekoliko marica, I u nekoliko tura nas prebacise sve na stadion. Bili smo ispred stadiona I ukrstili se sa onom nasom grupom iz drugog busa koja je bila u tom kaficu Popaj. Odmah je tu nastala I razmena podataka u vezi proteklog dogadjanja. Ovi iz drugog busa su svi pricali da su napravili haos I da su demolirali taj kafic Popaj u kojem su bili, I da su pravili jos problema okolo. Tu ispred stadiona je bilo I privodjenja kao I raznih sranja u okruzenju murije. Bilo je I natezanja oko ulaznica, posto nismo svi imali lovu. Oni su na kraju sve pustili unutra na tribine, brze bolje da ne bi doslo do kakvih problema. Murija nas je dobro pretresla na ulazima. Posto smo usli na stadion odmah je pocelo medjusobno provociranje izmedju nas I Torcide, kako na samom stadionu, tako I sa ovima koji su obilazili oko stadiona. Murija na tribine pusti I nekog njihovog, da nam valja pljeskavice. Uneo Cova puno pljeskavica, I nabio neverovatnu cenu (nenormalnu). Neko ko je imao puno love je I kupio, ali nas par se u medjuvremenu dogovorismo, da mu sve to prevrnemo I pokupimo pljeskavice. A tako ti to I bi. Posto je Cova prolazio I pored nas da nam nudi pljeskavice, mi mu sve ono prevrnusmo I razgrabismo onu gomilu pljeskavica po tribini. Poceli smo brzo da ih jedemo I naravno sve ih I pojedosmo. Murija je posle toga malo hapsila, pa smo se skrivali po guzvi, pa ko se izvukao, izvukao se. Ko je pao, pao je ali naj glavnije je bilo to, da smo se neocekivano dobro najeli. Stadion se polako punio, jer se priblizavao pocetak utakmice. Na stadionu se skupi 40.000 ljudi dok si udario dlanom o dlan. I nasa tribina se super dobro pounila pored nas I sa navijacima iz Knina, Benkovca itd, itd… Bilo nas je stvarno puno, tako da smo super navijali I parirali Torcidi. Oni su bili strasno napaljeni, jer je ceo dan I na splitskim radio-talevizijskim stanicama podgrejavana atmosvera obavestenjima kako smo demolirali pola Splita pre podne I u toku dana itd, itd… Zapalili smo I jednu kolicinu baklji sto smo uspeli da prenesemo, tako da je slika bila jos bolja uz onu svu brojnost koju smo posedovali, negde 1.500 do 2.000. Torcida je takodje napravila veliku bakljadu, a koliko su baklji imali svojim navijacima na Severu su ih dobacivali iz nekih velikih kutija. I oni I mi smo super navijali tokom citave utakmice. Imali smo I stalne carke sa ovim njihovim navijacima sa Zapada, jer smo bili blizu njih. Provocirali smo ih I gadjali sitnim predmetima, dok su I oni pokusavali da uzvrate. Penili su , jer smo im celo vreme jebali sve po spisku. Inace Zvezda je po tradiciji izgubila od Hajduka rezultatom 2-1. Zvezda je povela, Hajduk izjednacio I na kraju u zadnjim minutama meca golom Boksica dali taj pobedonosno pogodak. Bili smo razocarani porazom Zvezde, dok su ovi Torcide I ostali navijaci Hajduka bili odusevljeni pobedom, tako da se stadion tresao od povika beli, beli I veceras je nase vece… Stadion se ispraznio, dok se Torcida skupila u zelji za obracunom, za sta smo I mi bili radi, ali murija je sve okolo rasterivala, I posle nekog vremena su nas prebacivli gomilom marica u predgradje Splita, I potrpala u voz za Beograd. Brzo su to I efikasno odradili, tako da su nas bez problema I nekih incidenata kasirali za Beograd, tako da su napokon mogli da odahnu. Inace u Splitu su se iznenadili koliko nas je doslo iz Beograda, I koliko nas je bilo na stadionu. Stigli smo u Beograd ujutu bez problema uz naravno usputne provokacije, carke, kradje itd, itd… Utuceni zbog poraza, ali srecni zbog naseg orgijanja po ulicama Splita, razisli smo se uz pokupovanu dnevnu stampu, sa obliznjih kioska, zeleznicke I autobuske stanice. Eto Braco Delije to bi mu bio taj Split 1989 godine…
Reply
#13
Ево и скенираног новинског материјала што је Ћира рекао да се окачи на сајт:

www.delije-caffe.co.yu/novine/cira/sutjeska.jpg

Ћиро напиши нешто о дуелу Кохорта - Делије у Осијеку, као и зашто се Робијаши хвале да свако ко им дође у Зеницу добије добре батине. Увек су се хвалили како смо тамо лоше пролазили.
Reply
#14
NOVI SAD: April 1988
Vojvodina-C.Zvezda 0-1
Strelac: Radovanovic 90-seti minut.
Gledalaca: 25.000

Na ovom mecu u Novom Sadu, Zvezda je vodila mozda I odlucujucu bitku za titulu. Na ovaj mec u Novom Sadu iz Beograda nas je doslo strasno puno. Odmah po dolasku u Novi Sad rastrkali smo se svi po gradu na klopu, pice I ostalo zezanje. U jednom od kafica su se pobili izmedju sebe “Red Devilsi”, tako da su sve unaokolo isprevrtali I izlupali… Na ulazima na stadion bio je malo stroziji pretres, a izmedju ostalog, uzimali su svakome salove, zastave I ostale transparente inostranih klubova. Na samom stadionu, bilo nas je sacuvaj Boze, tako da je Zvezda imala podrsku kao da igra u Beogradu, sto naravno I nije neko iznenadjenje kada nas klub igra u Novom Sadu. Na onoj suprotnoj tribini je bilo nesto malo navijaca Partizana koji su jeli malo govna (beznacajno) itd, itd… Prvo poluvreme je zavrseno 0-0 tako da je neizvesnost rasla. Od samog ulaska na tribine bilo je velikog sibanja sa murijom, a jos zesce je bilo pocetkom drugog poluvremena kada smo zapalili veliki broj baklji I dimnih kutija. Utakmica je u tim momentima bila prekinuta, tako da je stigla jos veca gomila murijasa koji su uleteli na nasu tribinu pri cemu je izbio veliki obracun. Oni su na nas udarili svom snagom, a isto smo I mi ucinili prema njima, tako da je na tribini bio opsti haos. Inace na severnoj tribini stadiona u Novom Sadu su u to vreme bili I drveni podmetaci preko betona onako neucvrsceni, na koje se moglo sesti, a sto smo mi sve izlomili, I iskoristili u tom velikom okrsaju sa murijom. Oni su imali pendreke, a mi jos duze mocice od tih podmetaca za sedenje. Tih podmetaca nije bilo mnogo, ali ono sto je bilo , lepo smo iskoristili. Tuca je bila bas krvava, jer je bilo I sa nase I sa njihove strane krvavih I izlupanih. Masa je bas bila pobesnela zbog niza njihovog bezpotrebnog I preterano agresivnog nastupa prema nama, sto ispred stadiona, sto na samim tribinama. Murijasi koji su uleteli u tu pobesnelu masu nisu se ni malo dobro proveli, jer je bilo zestokih udaraca od kojih su poneki padali po tribini. Posle nekog vremena se smiri situacija, naravno uz veliku napetost I hapsenja, tako da je mec nastavljen. Utakmica se polako blizila kraju, a I dalje je bilo 0-0. murija je jos dva, tri puta intervenisala, dok smo mi uz nevidjeni huk bodrili nasu C.zvezdu. Priblizio se kraj meca I vec je bio 90-seti minut, tako da je dosta navijaca izaslo sa stadiona, a ono, ostadose samo naj verniji I ono Zvezda postize pogodak. Radovanovic je dao gol za veliko slavlje I dva boda prednosti na tabeli u borbi za titulu. Posto je sudija odsvirao kraj meca, podelili smo radost sa igracima Zvezde. Posto smo izasli van stadiona, formirali smo nepreglednu kolonu I uz pesmu smo krenuli ka stajgi, a u istom raspolozenju I ka Beogradu.

PS- Brate Kizo potrudicu se da odkucam i postavim gostovanje u Zenici, kao i ono makljanje u Osijeku, sa isto tako zanimljivim slikama iz novina. U vezi ove price u Novom Sadu, istog momenta, saljem ti par zanimljivih slika iz jednog ilustrovanog lista, da bi ih postavio ovde pored ove price.
Reply
#15
17.5.1987 godine, Stadion “Bilino Polje’ u Zenici.
CELIK – C.ZVEZDA 1-2, sa pocetkom od 18,30 sati.
Gledalaca: 25.000
Strelci: 0-1 Bora Cvetkovic 41-vi minut, 1-1 Files 47-mi, 1-2 Musemic 83-ci.


Na ovaj mec u Zenici, krenuli smo rano ujutru sa zeleznicke stanice, tako da smo u Zenicu stigli jedno 3-ri sata pre pocetka meca. Nas je bilo 40-desetak, dok je prva grupa nasih, otisla jos nocas. Odmah po stizanju u Zenicu, krenuli smo ka stadionu uz nekoliko obostranih provokacija sa lokalnim stanovnistvom. Ubrzo stizemo na stadion, gde se pozdravismo sa ostalima, koji su u Zenicu stigli u ranim jutarnjim satima iz Beograda. Tu ispred stadiona Celika, pokupili smo lokalnim prodavcima skoro sva obelezja Celika (salove, kape, zastave…) I u tom stampedu smo ih cepali I skrivali. Murija je brzo reagovala, tako da je pola nasih pohapseno, a pola je pobeglo. Pohapseni su odvedeni u SUP Zenica, gde su im napisane prijave. Poceli smo polako da uazimo I na stadion, jer se priblizavao I pocetak meca. Inace navijaca Zvezde je bilo dosta iz Sarajeva, Zenice, Doboja itd, itd… Ovaj mec je bio u zategnutoj atmosveri celo vreme, jer su navijaci iz Zenice-Robijasi, najavljivali mesecima osvetu, posto su na predhodnom mecu u Beogradu bili prebijeni od strane nasih “RED DEVIL’S”-a, pri cemu su im uzeti I transparenti. Posto smo skoro svi usli na sektor “Sever”, navijaci Celika su se pojavili u prolazu ka njihovoj tribini-Istok, sa skandiranjem: HOCEMO OSVETU, HOCEMO OSVETU… Mec je poceo, a atmosvera na stadionu je bila sjajna. I mi I navijaci Celika, pruzali smo izvanrednu podrsku svojim ekipama. C.Zvezda je redjala sansu za sansom I na kraju je I povela u 41-vom minutu, golom Bore Cvetovica. Gol Cvetkovica je bio fantastican, jer je lopta uletela u same raslje. Kakav smo samo talas posle gola napravili, a koskanja sa navijacima Celika okolo nas, se jos zesce rasplamsalo. U nadoknadi prvog poluvremena Celik je izjednacio, golom Filesa, tako da je na stadionu Celika nastala prava erupcija odusevljenja. Ceo stadion je s’kandirao CELIK, CELIK… Sa ovim rezultatom je I zavrseno prvo poluvreme ove utakmice. Nasoj Zvezdi je bio potreban svaki bod u trci za Kup Uefa. Postojala je velika mogucnost, da se C.Zvezda po prvi put ne plasira u neki od Evro Kupova. Pocelo je I drugo poluvreme, ali ovoga puta, sa velikom ofanzivom Celika I odbranom C.Zvezde. Zvezda je iz kontri pravila dosta dobrih sansi, a lopta nece u mrezu, pa nece. Velibor Vasovic je malo hteo da stisa atmosveru I velike napade Celika, sa laganom izmenom Mitra Mrkele. Mrkela je bas polako izlazio sa terena, sto je iritiralo vatrenu Zenicku publiku, koja ga je gadjala svim I svacim. Kada je bio blizu klupe, Mrkelu je pogodio jedan od predmeta, tako da je Vasovic burno protestovao kod delegata I sudije. Vasovic je u svemu tome I uspeo, jer je stisao napade Celika, tako da je ubrzo sevnula I Zvezdina vise nego odlicna kontra za 2-1. Piksi nabacuje Musemicu loptu koja je malo odskocila od zemlje, a ovaj je zavali pod same raslje za 2-1 I urnebes u nasem kopu. Bio je to 83-ci minut utakmice. Odmah po postizanju tog gola, nekih 4-5 minuta posle, jedan navijac Celika je neprimetno dosao sa istoka I usao na nas sektor. Usao je normalno na kapiju od naseg sektora, jer je bio sam kraj meca, tako da su sve kapije na stadionu bile otvorene. Prisao je dole gde su bile okacene Zvezdine zastave I pripalio Zvezdinu zastavu “ZENICANI”. Odmah posto smo to primetili, svi smo skocili, ne bi li ga uhvatili I ugasili zastavu. Murija ti u tom trenu, zestoko udari po nama, kao I mi po njima, s’tim sto je bilo I velikog koskanja I sa navijacima Celika koji su bili okolo nas. Ugasismo nekako zastavu, a I tenzija na tribini se malo stisala, jer je mec zavrsen pobedom Zvezde. Igraci su otpozdravili nas sektor. Zvezda je uzela kapitalne bodove pred odlucujuci mec u Zagrebu sa Dinamom. Stadion se brzo praznio, dok je murija na tribinama nas dvadesetak legitimisala, zbog napada na njih na tribinama, pred kraj meca. Svi navijaci Zvezde su vec uveliko otisli sa stadiona, a nas je murija tek onda pustila. Tu ispred (stadiona I hotela) culi smo da su se navijaci Celika, raspodelili po gradu u grupe, ne bi li nas iznenadili I napali. Posto smo se o svemu dogovorili, polako smo krenuli ka stajgi, naravno bez ikakvog obezbedjenja. Bilo nas je oko 25-t, jer nas je njih nekoliko sacekalo ispred stadiona, dok nas murija nije pustila. Odmah smo se tu poceli naoruzavati, sa svim I svacim I uz veliki oprez, krenusmo smelo napred. Prolazili smo ulicom pored lokalne recice I nedugo zatim, naletosmo na jednu njihovu grupicu, koja je trazila nas. Ne cekajuci ni casa zaleteli smo se na njih. Poceli su da beze po ulazima od neke-ih zgrada, jer smo ih u tom naletu zestoko zasuli sa flasama I kamenicama. Dvojica nisu bila toliko brza, pa smo ih sustigli I malo pomazili, sa nogama I stanglama. Nikakva murija I slicno ni blizu. Ubrzanim hodom, onako sa onim stanglama hitamo ka stajgi, gde prolazimo pored nekih kafica, odakle nas ljudi gledaju sa cudjenjem. Ubrzo stizemo na stajgu gde su vec bili neki nasi, ali smo iz grada ocekivali jos nasih. Posedali smo tu na stajgi I prepricavali o vec odigranom na stadionu, kao I na samim ulicama Zenice. Jedna solidna grupa Robijasa se odjedanput pojavi na stajgi. Jedan od njih rece: ovo su sigurno Beogradjani. Odmah smo svi skocili I pojurili smo ih. Svi su poceli da beze, ali su naleteli na muriju koja je tu odmah u blizini bila skrivena I koja je neke od njih I uhapsila, jer su bili naoruzani sa raznim predmetima. Opet smo tu posedali, a uskoro je I voz trebalo da stigne. Samo sto smo seli ugledasmo tri nasa, koji su pridrzavali jos jednoga, koji nije mogao sam da hoda. Pitali smo ih sta je bilo? Rekli su nam da su ih u gradu napali navijaci Celika I da su njega bas zestoko pogodili sa onom kamenom kockom. Oni su se sa navijacima Celika kojih je bilo dosta vise, pesnicili I sutirali, sve dok se oni nisu razbezali, jer se pojavila u tim momentima I murija(plaseci se da ne budu pohapseni). Kritikovali smo ih sto nas nisu sacekali ispred stadiona, da zajedno podjemo na stajgu, jer bi sigurno bezbednije do nje stigli. Kako su mogli da prodju, dobro su prosli, jer ih je bilo samo cetvorica. Odmah zatim stize voz I pravac Beograd.
Reply
#16
Stadion”Mladost” Vinkovci 15.4.1987 godine.

NK DINAMO – FK CRVENA ZVEZDA 0-0 pred 12.000 gledalaca
Prvenstvena fudbalska utakmica sa pocetkom 16.30 sati

Dan pre ovog meca na stadionu smo imali sastanak, sa samo jednom temom. Kako pomoci C.Zvezdi, da se dokopa Kupa Uefa. Dogovorili smo se da glavnica krene sutra u 12 sati sa stajge za Vinkovce. Ja sam tog dana krenuo rano izjutra za Beograd, tako da sam na stajgi vec bio oko 9 sati. Na stajgi nas se brzo sakupilo dvadesetak, jer nam je bila namera da idemo kao predhodnica. Malo smo tu na stajgi kvasili grlo u restoranu uz pricu, dogovor I zezanje. Posle nekog vremena se ukrcavamo u voz za Sarajevo koji je posao na vreme I to u 10.15 sati. Ovaj mec je igran u vanrednom kolu, tako da je bila sreda I lepo vreme. Na drugoj strani nasoj C.Zvezdi bas nije islo, jer je gubila kljucne utakmice godine. Prvo od Partizana u prvom delu sezone sa 2-0 na JNA, pa onda je bas nesrecno ispala iz polu finala kupa od Hajduka na penale u revans mecu u Beogradu. I ono naj vaznije, ispala je u cetvrt finalu kupa Sampiona od Real Madrida. Inace u prvenstvu je bilo takvo stanje, da je Zvezda dosta zaostajala na tabeli da bi mogla da se nadje medju prvih 5 koji ce u Evro kupove ici. Sanse Zvezde su bile vise nego male, jedino smo mi naj verniji verovali u tako nesto. U nedelju odmah posle ovog meca je trebalo da se igra I derbi mec na Marakani C.Zvezda-Partizan. Bilo kako bilo mi ti u Vinkovce stigosmo tacno po redu voznje. Na stajgi I okolo nje je bio prisutan odredjen broj lokalnih navijaca Dinama, Hajduka, Dinama iz Zagreba I nekoliko Osijecana. Bilo nas je znaci u toj grupi oko dvadesetak I izasli smo polako van kruga zeleznicke stanice uz muriju koja nam se prikacila sa patrolnim kolima. Praceni smo I od lokalnih navijaca koje sam naveo. Mi smo I pored toga gledali kako ce mo murije da se otkacimo, ne bi li se sa Vinkovcanima obracunali I pored toga sto ih je bilo dosta vise. Da bi izbegli tu muriju, mi ubrzanim hodom udjemo u nekoliko sporednih ulicica tako da smo im zametnuli trag. Bili smo u samom jezgru Vinkovaca tako da smo svakog momenta ocekivali njihov napad jer su nas celo vreme pratili. Mi smo za to bili vise nego spremni jer smo se brzo naoruzali raznim predmetima koje smo nasli u tim ulicicama. Stangle, flaze ispred prodavnica itd, itd (dogovor je bio da ni jedan od nas ne sme da ustukne, pa sta god da bude)… U jednoj od tih sporednih ulica oni izadjose ispred nas, a bilo ih je barem duplo vise od nas, sto ce reci 40-setak. Oni su isto tako bili poprilicno dobro naoruzani, ali su bili vise nego iznenadjeni kada smo mi krenuli juris na njih. Pocela je njihova velika bezanija pri cemu je nekoliko njihovih lepo I dobilo. Dosta njih je bas pobeglo glavom bez obzira, a oni koji su pobegli na pristojnu udaljenost, pretili su nam gestikulacijama. Pri tome su nam obecavali da ce mo biti svi pobijeni, jer ce njih na stadionu biti preko 10.000. U celoj prici nije im ni padalo na pamet da se ponovo organizuju I krenu na nas, sto nas je po malo iznenadilo, jer ni murije nije bilo u opste, ni pre ni posle tog okrsaja. Nekako smo se tu orjentisali I krenuli smo ka stadionu. Prelazimo mostic preko lokalne recice I ubrzo smo I na stadion stigli. Odmah smo otisli do blagajni gde smo kupili karte koje su za ondasnje prilike kostale 30 hiljada. Na samom stadionu ni okolo njega nije bilo u opste murije. Pre nego sto smo se tu na travi ispred stadiona izvalili I pijuckali neku brlju sto smo je iz Beograda poneli, mi smo se jos malo naoruzali u iscekivanju ponovnog napada Vinkovcana (bili smo na oprezu celo vreme pogotovu sto smo dugo pre meca vec bili sami ispred stadiona). Vreme je polako prolazilo uz picu I zezanju, tako da je pocela I lokalna publika vec uveliko da pristize na stadion. Mi smo iscekivali dolazak ove nase glavnice koja bi trebalo da stigne oko 15 sati. Posle nekog vremena ti se iz obliznjeg parka koji vodi ka stadionu, zaori pesma. Svi smo poustajali da vidimo ko to ide sa pesmom prema nama. Bili su to ovi nasi koji su stigli oko 15 sati I bilo ih je oko 100. Malo smo se tu ispozdravljali I popili po koju uz osvrt na nasa jutrosnja desavanja na ulicama Vinkovaca. Svi ti onda odlaze I kupuju karte, tako da smo nedugo zatim I usli na stadion posto su kapije stadiona vec bile poodavno otvorene. Usli smo svi na donju tribinu istoka koja je spojena sa severom. Odmah smo se premestili na severnu tribinu tako da su celo vreme do pocetka meca I njegovim toom bile razne provokacije na sve strane. Bilo je poprilicno natezanja I sa krvolocnom Vinkovackom murijom na samim tribinama. Sama utakmica je bila totalno nezanimljiva (I ovi Vinkovcani su usli I napravili svoj kop). Petnestak minuta pre kraja meca, dogovorili smo se da krenemo na stajgu posto smo imali taj polazak nesto malo ranije. Izasli smo napolje a odmah za nama I Vinkovcani. Odmah tu ispred smo nakupili stangle, neke cigle I ostalo ubedjivacko orudje. Pevali smo ulicom Srpske pesme kao I one nase navijacke, sto ce reci borbene. Milicija je bila ispred I iza nas, a Vinkovcani su se rastrkali posto nisu bili smeli da nas napadnu (ipak su oni specijalisti samo za gadjanje vozova). Prosli smo kroz park, presli mostic I usli u grad. Pevali smo zestoko tako da smo pri tome mahali u vis sa onim stanglama. Narod je izlazio na prozore. Neko je cutao, neko ponesto gestikulirao, a neko bi nesto probao ili bacio ka nama. Stizemo na stajgu, ali nas zandari sve zakljucavaju u cekaonicu I nisu hteli da nas puste napolje. Rekli su nam da nas nece pustiti na taj voz posto nemamo pare za karte. Posle su kao rekli, ajde moze samo ko ima lovu I onda ti na kraju pustise sve. Odmah zatim saznajemo da je mec zavrsen sa rezultatom 0-0. Voz se polako pokrenuo, a mi uz nevidjeni huk ispaljujemo citav arsenal svega I svacega na stajgu, tako da je dosta kojecega I popucalo. Stizemo u Beograd gde murija privede skoro sve (u stanicu), jer su ovi iz Vinkovaca javili da smo tamo na stajgi dosta toga ostetili. Ja sam im inace sa jos par momaka utekao u guzvi Zeleznicke stanice. Eto Braco to bi mu bili ti Vinkovci…
Reply
#17
Zrenjanin 30.8.1992 godine Proleter-C.Zvezda 1-3 pred 5.000 gledalaca.Delija u kopu jedno 250.

Strelci: 1-0 Simov iz jedanaesterca, 1-1 Maslovar 65 minut, 1-2 Petkovic 67 minut, 1-3 Ilija Ivic 71 minut iz jedanaesterca.

U Zrenjaninu je kao sto I sami znate uvek poprilicno mirno,ali ovaj put se desilo nesto poprilicno zanimljivo I ludo.Utakmica je pocela,a nas nekoliko malo zakasnilo iz grada.Prilaze nam ove mladje Delije I kazu da su Indians (Proleterovi navijaci) sa istoka do nase tribine uzeli Zvezdinu zastavu meni se cini Zabalj.Oni su upravo poceli da skandiraju “ovo je vase”.Zastava je bila mala kockasta. Ilke I ja kazemo da nema nikakvih problema I da idemo po zastavu tamo na njihovu tribinu. Tako smo I uradili. Nas tridesetak (onih odabranih) je krenulo.
...JOS JEDNA ZAJEDNICKA AKCIJA.....he,he Big Grin ...nas trans ZABALJ... i krenulo nas 15ak ne vise siguran sam ........ostali su stigli na tekmu tek u drugom poluvremenu...pozdrav..
НЦЗ 1986
Reply
#18
U celoj ovoj prici, oko ovih prica je bitno da je to sve tako i bilo. Nema lazi, izmisljanja, uvelicavanja, tako da mladji narastaji mogu biti sigurni da je to tako i bilo. U ostalom sve je potkrepljeno sa raznim video i audio zapisima, novinskim izvestajima, izvestajima SUPA kao i neposrednim ucesnicima. Pozdrav za Nisliju!!!
Reply
#19
Pitanje za brata Ćiru:
Da li si dolazio sa Delijama na gostovanje u Prištinu 80-tih.?
Reply
#20
Veliki pozdrav za Brata Pjera. U Pristini nisam bio ni jedanputa, mada sam sa ortakom krenuo na mec u Pristini u sezoni 1987/88, ali nam je put bio vrlo kratak jer smo bili bez kinte. Da sada ne pisem o tome jer u opste nije bitno. Inace bio je I mec u Pristini u sezoni 1986/87 dok je Pristina u sezoni 1988/89 igrala drugoligaske meceve, jer je ispala iz prve lige. Sto se te Pristine tice ne bi bilo zgorega da ti nesto Brate napises, ako si bio, ili vec neko ko je bio.

PS- Ako ispod nika Pjer stoji nas legendarni Brat-Pjer neka mi se javi na PP, da bi mu poslao jednu sliku iz Zagreba. Slika je sa onog prekida u Maksimiru, gde je uslikan na tribini od strane jednog mog ortaka koji je nosio aparat.
Reply


Forum Jump:


Users browsing this thread: 1 Guest(s)